Vrijeme sklupčanosti na kauč, čekanja, klupko bebe i emocija. Nabacana hrpa knjiga o trudnoći, porodu, bebi imenima, dojenju…nijedna riječ više ne može da se primi. Oprema za porod je spremna, frižider pun hrane, autosjedalica montirana, kamera spremna. Vrijeme je da se požuri i čeka. Nije najbolji period za proživjeti, ali toliko neophodan.
Zadnji dani trudnoće – koji se protežu i mučnih nekoliko sedmica – su daleko mjesto, vrijeme, događaj, faza. To je period jednog između. Niti tamo niti ovamo. Tvoje staro ja sa tvojim novim ja u dodiru, pri kraju trudnoće. Jednom nogom u starom svijetu, drugom u sasvim novom.
Zar za ovu fazu ne bi trebala postojati riječ, koja opisuje vrijeme i mjesto gdje majke isčekuju i čekaju da ih se prozove?
Nijemci imaju jednu riječ, zwischen, koja znači između. Ova riječ bi se mogla upotrijebiti u jednom obstetričnom smislu. Zwischen vrijeme nastupa kada se javi nelagoda i napetost u kasnoj trudnoći. Vrijeme jednog između, kada počne otvaranje. Kada mu damo ime, ono dobije novu dimenziju, iskustvo koje nam postane bliže. Treba reći svim tim lijepim, okruglim, natečenim, uplakanim ženama, da je sve uredu i da nastave sa tim. Osjetiti to vrijeme, promisliti ga, ne odgurivati ga. Ispisati ga, pjevati glasno kada nas niko ne čuje, prisno razgovarati sa prirodom ili se sklupčati u majčino krilo kako bi nam milkila glavu dok nam ne bude bolje. Treba reći njihovim muškarcima da otpuste svoju brigu, ovo je rani znak poroda. Ohrabriti ih da se izoluju ukoliko trebaju osamu, da izađu ukoliko trebaju razbibrigu, da uživaju u zadnjim satima ovakvog načina života koji im je jedini poznat. Odobriti im slijeđenje njihovih instinktivnih poriva koji čuče u njima, podjednako stvarni i neophodni kao i sami porod.
Nelagode kraja trudnoće je lahko proguglati: bolna krsta, pritješnjen mjehur, oteknuti zglobovi, curenje iz bradavica, nejednako raspoređena težina koja čini češanje svrbeža na skočnom zglobu pravi gimnastičarski poduhvat. Izraze poput “Možda ćete se osjećati plačljivo i umorno, ali vaša beba uskoro dolazi” “Razveselite se, imaćete bebu”. Poruke ove vrste su beznačajne. Ono što nemamo je strahopoštovanja ili pridavanja značaja – ili makar razumijevanja o krhkosti i otvorenosti koju žena doživljava u ovom periodu. Ovdje nas naša kultura i jezik izdaju. To objašnjava i zašto većina žena ovo vrijeme doživljava komplikovanim i zeznutim. Ali bilo da ga mi razumijemo ili ne, ovi zadnji dani trudnoće su jasan biološki i psihološki događaj, krucijalan za rađanje jedne majke.
Naučno nije u potpunosti jasna čitava plejada hormona koji stupaju na scenu koji čine da se opuste kukovi kao i zenina svjesnosti. U stvari, ovo neugodno vrijeme bola je rani oblik poroda u kojem žena počinje sa otvaranjem grlića i otvaranjem svoje duše. Možda ćemo jednog dana biti u mogućnosti brojevima iskazati ovaj razvoj hormona – prolaktina, oksitocina, kortizola, relaksina. Ali za sada, još uvijek je obavijeno velom tajne, i za sada samo znamo izmjeriti stanjenje i otvaranje grlića.
Ovo je više nego biološko stanje. Ono je duhovno. Roditi, bilo kod kuće u kadi sa svijećama okruženi porodicom ili u operacionoj sali sa spravama i neonatalnom ekipom, žena mora proći kroz mjesto između jednog svijeta i drugog, kroz ovu tanku membranu koja dijeli ovdje i tamo. Do mjesta odakle dolazi novi život, do tajne, kako bi iznijela ovo dijete koje je njeno. Ova okrugla žena možda ne ulazi u boj, ali prilazi rubu svog bića gdje će sve ono što posjeduje i što ona jeste biti pripravno da iznese ovo putovanje do kraja.
Trebamo vrijeme i mjesto da se pripremimo za ovo putovanje. I negdje, duboko u nama, na primordijalnom nivou, naše ćelije i hormoni, um i duša znaju ovo, i počinju da rade u tom pravcu, bile mi svjesne toga ili ne.
Nudimo Zwischen kao sredstvo utjehe, i također, kao sredstvo zaštite. Vrlo je lahko iskoristiti i oskrvnaviti ovo vrijeme. Zakazana indukcija je primamljiva, obećava osjećaj kontrole. Zastrašena i zbunjena porodica, može izazvati krizu samopouzdanja. Mi nismo kultura koja čeka za bilo šta, niti vjerujemo u normalan porod, čekati bebu se nekad čini izluđujuće. Dati ovom vremenu ime usmjerava nas ka slušanju i razvijanju vlastite intuicije. To, zauzvrat, predstavlja jake temelje za rmajčinstvo.
Pošto ste već ovdje… …mi smo Udruženje koje opstaje zahvaljujući neumornom radu mama, najčešće u sitne sate nakon svakodnevnog posla i porodice, i to sve volonterski! Da bi naši projekti bili značajniji i veći ipak su potrebna neka sredstva. Ukoliko Vam se svidio ovaj članak te ukoliko podržavate naš rad, kliknite ovdje da nam donirate kako bismo proširili svoje djelovanje i pomogli i drugim mamama onako kako smo, nadamo se, pomogli i vama! Kada bi svako na pročitani članak donirao barem 1KM naš rad bi bio finansijski osiguran. Potrebna je samo minuta. Hvala vam što pomažete da porodi budu bolji u BiH.
Izvor: http://www.mothering.com/articles/the-last-days-of-pregnancy-a-place-of-in-betweenPhoto by Cristi Sebastian Photography 
Photo by Cristi Sebastian Photography
