Drage žene, obećah davno da ću napisati komparaciju svoja dva poroÄ‘aja za P&P, pa se nekako vrijeme izvuÄe i proÄ‘e 7 mjeseci. PiÅ¡em ovo jer sam imala dva potpuno razliÄita poroÄ‘ajna iskustva, od kojih je prvo primjer “kako ne treba”, a drugo “za poželjeti”.
Prvo da napomenem da sam po obrazovanju ljekar-doktor medicine i na studiju sam bila vrlo zainteresirana za ginekologiju i akuÅ¡erstvo, tako da sam imala predstavu o tome kako bi prirodni poroÄ‘aj trebao izgledati. Drugo, nikad nisam bila pristalica “ganjanja Å¡tela”, smatram da je posao akuÅ¡era kao i svakog drugog ljekara da struÄno i na najbolji naÄin pomogne pacijentu tj. ženi da se porodi, pa zamislite mog Å¡oka kad sam doživjela drugaÄije. 😀
Prvi poroÄ‘aj bio je prije 5 godina na GAK. Na dan termina dolazim ujutro na CTG i javljam se doktoru kojem sam dolazila taj posljednji mjesec na kontrole, on je taj dan dežurni i insistira da uradi pregled. Iako poroÄ‘aj nije ni na mapi (CTG uredan, plodna voda i posteljica prema UZ uredne, grlić otvoren tek 2 cm), on insistira da ostanem na odjelu Patologija trudnoće (moja trudnoća je potpuno uredna) uz komentar “ma ti ćeÅ¡ se meni danas poroditi”. Popodne dolazi da me pregleda i za vrijeme vaginalnog pregleda povuÄe plodne ovojnice (to užasno boli), kaže da se ovim potezom izazivaju kontrakcije tako da će me on poroditi u toku noći. Kontrakcije poÄinju lagano oko 19h, jaÄe oko 23h, oko 2h su već na dvije minute, ali grlić se ne mrda i ja hodam i skakućem – bukvalno – cijelu noć, ne bih li ubrzala otvaranje grlića. On dolazi par puta u obilazak i kao da ga nervira Å¡to to ide tako sporo, kaže da nastavim da hodam. DoÄekujem jutro (i kraj njegove dežure) potpuno iscrpljena, u bolovima, hoću samo da se sve to zavrÅ¡i jer nisam spavala od preksinoć nikako. Dolaze ljekari i bacaju komentare kako su žene razmažene, nalažu sestri da mi urade klizmu (za kojom nema potrebe jer cijelu noć idem u wc, svako ko se poraÄ‘ao zna kako kontrakcije iritiraju crijeva i izazivaju pražnjenje) i vode me u salu. U sali nasilno prokidaju vodenjak, ukljuÄuju drip. Za vrijeme jedne od kontrakcija jedna od doktorica kaže kako sam se malo pomokrila (moguće, ali svejedno) i usred sljedeće kontrakcije mi gura jednokratni urinarni kateter, podere mi uretru i dobije par ml urina. Otvaram se za malo viÅ¡e od sat od 3 do (navodno) 10 cm, kažu mi da tiskam (“joooÅ¡, jooooooÅ¡”) i iz samo jednog tiskanja izguram cijelo dijete iz sebe, naravno uz epiziotomiju za koju niko ne traži odobrenje niti se potrudi da te uopÅ¡te obavijesti da će ti je uraditi. Svi su zatim vrlo ponosni na sebe, ponaÅ¡aju se kao da su vam uÄinili veliku uslugu jer smo eto i dijete i ja žive. Prilazi mi doktorica i govori kako će me Å¡iti u lokalnoj anesteziji (za koju znam da niÅ¡ta ne pomaže u konkretnom sluÄaju) jer nemaju anesteziologa, u tom trenutku ulazi neka sestra i pita “ko je ta-i-ta” (moje ime), ja se javljam i ona kaže “evo sad je zvala za tebe ta-i-ta (doktor na KCUS), sad ćemo mi tebi naći anesteziologa” i anesteziolog se pojavljuje za 2 minute. Mene u tom trenutku stid Å¡to sam bila toliko glupa da ne tražim Å¡telu, jer se oÄigledno sve može tim putem dobiti. Po dolasku na odjel doživljavam jedina dva lijepa momenta u tom cjelokupnom iskustvu, a to su dvije sestre Äija imena ne znam, od kojih mi jedna pomaže da se operem, obuÄem i smjestim u krevet, a druga mi donosi moje dijete i pokazuje mi kako da je dojim 🙂 Sutra prije vizite sestre unose naÅ¡e temperaturne liste i ja pogledam svoju, a na njoj piÅ¡e “ruptura cervicis”, odnosno da mi je grlić pukao za vrijeme poroÄ‘aja. Dolazi vizita, niko ni ne spominje taj detalj i kad su zavrÅ¡ili ja kažem Å¡ta sam proÄitala, a doktor kaže: “A Å¡ta ste vi po zanimanju?” – jer valjda ženu koja nije medicinski obrazovana ne treba zanimati trauma grlića koja joj viÅ¡estruko povećava rizik od razvoja karcinoma grlića. Na doruÄku poslije toga glavna medicinska sestra kaže porodiljama kako “sigurno” neće imati mlijeka u prvim danima po poroÄ‘aju i da obavezno kupe pakovanje formule, “najbolja vam je *** (op.a. brand naveden)”. Ja u najiskrenijem Å¡oku.
Nakon ovog iskustva, druga trudnoća mi nije padala na pamet, dok nisam proÄitala da se u Tuzli otvorilo privatno porodiliÅ¡te. Raspitam se kod ljudi koji su živjeli u Tuzli kakvi su ginekolozi/akuÅ¡eri koji tamo rade, dobijem sve rijeÄi hvale za doktoricu F.K. Zatim se desi druga trudnoća i od prvog dana nemam dileme – idemo u Tuzlu. Moram da napomenem da sam u tom trenutku već godinu dana nezaposlena, ali dileme i dalje nema – ove godine ne idemo na more, uÅ¡teÄ‘ene pare su rezervisane za poroÄ‘aj. Svoje planove roditeljima i Å¡irem krugu porodice otkrivam tek par mjeseci pred porod, zatim sluÅ¡am beskrajne pridike kako je to van pameti, glupost, pored dva porodiliÅ¡ta u Sarajevu ja se igram sa životom (da, taj komentar) i u 36. sedmici trudnoće odlazim u Plavu polikliniku da se upoznam sa svojom doktoricom. S obzirom da sam imala gdje boraviti u Tuzli, dogovorimo se da ću doći u Tuzlu da Äekam poroÄ‘aj desetak dana prije termina, a do tada da u Sarajevu dva puta sedmiÄno radim CTG, za svaki sluÄaj.
Po dolasku u Tuzlu, dolazim na kontrolu svaka 2-3 dana, na dan kad je izraÄunati termin doktorica kaže kako bi poroÄ‘aj mogao krenuti “veÄeras” – i tako je i bilo. PouÄena prethodnim iskustvom, ležim i Äekam da kontrakcije budu na par minuta, javljam se doktorici oko ponoći i dogovaramo se da doÄ‘emo u Polikliniku kroz pola sata. Suprug i ja dolazimo, u sobi je već predivna sestra Jaca koja kuha domaću pileću supu da me oporavi poslije poroÄ‘aja. Uradi se CTG i pregled, grlić je otvoren već 4 cm, narednih sat i po sjedimo, priÄamo, sestra Jaca mi masira krsta toplim uljem za masažu (ruke joj se pozlatile!), sluÅ¡amo muziku, suprug i ja pleÅ¡emo 🙂 dr Fatima ponovi pregled, dilatacija 7 cm, ubrzo potom 9 cm i tada mi kaže da bi prokinula vodenjak (ponavljam, pita da li se slažem) i pet minuta poslije osjetim da je beba već krenula niz poroÄ‘ajni kanal. (Sada kad se prisjećam svega, shvatim da sam se zapravo sve vrijeme smijala, Äak i kad se bolovi intenziviraju.) U meÄ‘uvremenu, stigle su babica i pedijatrica-neonatologinja i sve su već spremne (jednokratni mantili, rukavice, maske – isto je dobio i suprug). Babica me vodi kroz posljednje 3 kontrakcije, kaže mi taÄno u kojem trenutku da tiskam, u kojem da stanem i samo diÅ¡em i tih par minuta poslije, na prsima držim svoju bebu. PlaÄem od sreće i zahvaljujem Bogu Å¡to mi je dao takav poroÄ‘aj i kažem kako hoću i treće dijete ovdje i ovako da rodim, doktorica se smije. Sestra mi donosi kafu i Äaj, kasnije mi babica pomaže da se operem, obuÄem i preÄ‘em u krevet, donose mi supu. Sve vrijeme mog boravka tu sestra je u sobi do moje i na raspolaganju je za bilo Å¡ta Å¡to porodilji može zatrebati. Neonatologinja dolazi popodne da joÅ¡ jednom pregleda bebu i kaže da doÄ‘emo za tri dana na joÅ¡ jednu kontrolu – sve je uredu s bebom, ali se niÅ¡ta ne prepuÅ¡ta sluÄaju.
Ovo je sad već jaaaaaako dug tekst i izvinjavam se zbog toga 🙂 ali sam oÄajna zbog toga Å¡to jako veliki broj žena doživljava nasilje na porodu kao neÅ¡to normalno i uobiÄajeno, a žene koje dižu glas protiv toga se proglaÅ¡avaju razmaženicama i kukavicama. Kao medicinski educirana osoba, tvrdim da se veliki broj epiziotomija uradi bespotrebno i da se bespotrebno i pretjerano daju medikamenti, te se nadam da će se ta praksa iskorijeniti u naÅ¡oj zemlji. Napredak u medicini i intervencije pri porodu bi trebali doprinijeti smanjenju stope smrtnosti porodilja i novoroÄ‘enÄadi i smanjenju broja komplikacija pri porodu, a ne koristiti se kao sredstvo maltretiranja porodilja pod izgovorom kako je to “za njihovo dobro”.
Želim vam lijepe i zdrave porođaje i zdravu djecu!
Mama A.J
