Kada se djetetova glava treba spustiti u zdjelicu? Da li to ima veze sa krupnocom bebe? Da li to ukazuje na radjanje carskim rezom? Da li indukcija pomaze?
Kako napredujemo u treći trimestar trudnoće, sav fokus i iščekivanje se usmjerava na “spuštanje” bebine glave u zdjelicu. Sta to zapravo znači?
Koliko duboko se dijete spusti u zdjelicu se mjeri po “stanicama”. Stanica 0 je kada je u potpunosti spuštena. U 0. stanici bebina glava se oslanja na ishijadične bodlje (dijelovi kosti zdjelice) koje predstavljaju najuži dio zdjelice. Ukoliko je beba iznad ovih bodlji onda nije spuštena i mjeri se sa negativnim brojem, npr.ako je 5cm iznad bodlji onda je -5, ako je 1cm iznad onda je -1. Kada se pređe nulta stanica, dobija se pozitivni broj, ukoliko je 1cm ispod bodlji onda je +1 itd.
Kada se beba treba spustiti?
Ovo u cjelosti ovisi od bebe. Istina je da prvorotkama bebe mogu ranije da se spuste nego u narednim trudnoćama, ali to ne znači da ako se beba ne spusti prije nego što porod počne da je nastao problem. Čak se i prvorotkama bebe mogu spustiti tokom poroda, kada rane kontrakcije pomažu spuštanju bebe u zdjelicu. Tako da ne postoji formula kojom bi se određivalo neko pravilo, desi se onda kada je beba spremna. I ne odnosi se na majčinu sposobnost za rađanje ili na krupnoću bebe! Vjerujte svome tijelu, beba će se spustiti kada je spremna, i vjerujte da ćete sa bebom raditi tandemski tačno kada nastupi vrijeme za to.
Zapamtite da vam je tijelo dizajnirano za porod – priroda je to dobro odradila, bili bi kao vrsta ugroženi ukoliko nam se bebe ne bi spuštale u zdjelicu i kada nam se tijela ne bi pokrenula za porod!
Ukoliko se beba nije spustila, da li to znači da je prevelika za moju zdjelicu?
Nipošto. U malom broju slučajeva kada se beba ne spusti ni do 41-42 sedmice, vjerovatno je u pitanju to da je dijete zauzelo neki nezgodniji položaj a ne da je prevelika za spuštanje, ili jednostavno još nije spremna za spuštanje. Za one bebe koje se pak nezgodno smjeste u posteriorni položaj ili neki drugi manje nagodan, rotacija beba određenim vježbama može pomoći u tome, kao i neke alternativne terapije kao što su kiropraktika ili akupunktura. Postavljanje bebe u najoptimalniji položaj za porod se naziva optimalno fetalno pozicioniranje.
Šta je sa indukcijom?
Induciranje visoko pozicionirane bebe može biti katastrofalno – ne samo da indukcije već povećavaju rizik za fetalni distres i carske rezove, nego ukoliko je pukao vodenjak a beba je visoko pozicionirana, postoji veliki rizik za prolaps pupčanika, što znači spuštanje pupčanika ispod bebine glave (jer glava nije blizu grlića da bi spriječila da se to desi) i prolazak kroz vaginu. Trudnoća u punom terminu je 42 sedmice, i ukoliko ste vi i beba zdravi, ne postoji razlog da se zakazuje indukcija prije ovog roka, na taj način dajete bebi priliku da se rodi onog dana kada je ono spremno. U ovom periodu beba prolazi kroz završne pripreme kako bi se susrela sa vanjskim svijetom, što se posebno odnosi na disanje, tako da svaki dan u materici vrijedi.
Da biste shvatili kako indukcija utiče na ishod beba koje nisu spremne na to: beba inducirana na -5 vodi kao 70-80% rizika za carski rez. Najbolje je izbjeći indukciju,a povjerenje i čekanje su najbolji lijek.
Hoću li morati na carski rez?
Postoji mala šansa da ćete morati na jedan ukoliko sačekate – vjerovatnije ćete ga imati ako vas induciraju. Vrlo mali broj žena će imati bebu u takvom položaju da neće moći roditi vaginalno, i ovo se može desiti bila vaša beba spuštena ili ne. Ukoliko još nije spuštena, ne znači da se će se upravo opisani scenario vama desiti. Ukoliko brinete o položaju bebe, ostanite aktivni u trudnoći i porodu. Svakodnevna šetnja od 30 minuta je odlična za raspoloženje kao i za tijelo i za bebu, dobro je i plivanje (prsno ili bilo koje drugo gdje je trbuh naniže). Penjanje uz stepenice je odlična alatka prije ili tokom poroda, jer pomaže u pokretanju zdjelice oko bebe. Ipak, ne pretjerujte!
Većina žena koje imaju spuštene bebe u trenutku poroda, na kraju prođu kroz zdrave vaginalne porode.
Čemu frka?
Nažalost, u ginekološkim udžbenicima se navodi da većina prvorotki trebaju da imaju bebin glave spustene nekoliko sedmica prije poroda.
Ironično je to da studije tvrde suprotno, tj. da 70-75% beba ne moraju uopšte biti spuštene u trenutku početka poroda. Studije se osvrću i na stopu carskih rezova pri kojima bebe nisu spuštene prije poroda, i uočavaju da 85-90% beba koje nisu bile spuštene pri početku poroda na kraju se rađaju vaginalno. Zaista mali razlog za brigu! Stopa carskih rezova u Australiji je među najvišim na svijetu, daleko iznad SZO preporuka, treba puno više vremena provesti čekajući i posmatrajući nego intervenišući. Nespuštene bebe nisu pod stresom i ugrožene, nego su sretne i čekaju tu gdje jesu (ukoliko se ništa drugo zabrinjavajuće ne dešava), stoga zašto ispravljati nešto što nije pokvareno – i potencijalno stvarati više problema u ovom procesu? Ne treba riskirati operacijom koja sama po sebi nosi rizike – sve dok benefiti ne prevazilaze rizike.
Istraživanja o nespuštenim bebama i porodu
“Incidenca i značaj nespuštenih fetalnih glava kod prvorotki pri ranom porodu” Int J Biol Res Pregnancy. 1982;3(1):8-9, Takahashi K, Suzuki K:
“Naše kliničko iskustvo se suprotstavlja tradicionalnom stavu, klinicki tvrdimo da je u velikoj većini prvorotki prezentacija fetalne glave treba da je spuštena 1-2 sedmice prije početka poroda. U 75.4% od 175 slučajeva, bebina glava nije bila spuštena u ranom porodu Ne postoji statistički signifikantna razlika grupe beba sa nespuštenom glavicom od grupe sa spuštenom glavicom pri incidenci vaginalnih prooda, carskih rezova ili cefalopelvične disproporcije, poroda sa forcepsom, niskim Apgar scoreom, i porođajnom težinom. Stoga, odsustvo spuštenosti nije uvijek pokazatelj pelvičnih kontrakcija
“Porod i rađanje kod prvorotki koje nemaju spuštene bebe” Department of Obstetrics and Gynecology, Albert Einstein College of Medicine, New York, NY, USA. J Perinatol. 1998 Mar-Apr;18(2):122-5, Murphy K, Shah L, Cohen WR:
Cilj: Izučavali smo relaciju fetalnih stanica u ranom porodu sa posljedičnim obrascima dilatacije i spuštanje i sa vjerovatnoćom za carski rez.
Rezultati: Od 132 učesnika, 29 (22%) su imale spuštene glave beba, i 103 (78%) nisu imale spuštene glave beba. U grupi nespuštenih beba 15 (11%) je imalo tzv.plutajuću glavu tj. -3 stanica ili iznad, 88 (67%) je imalo tzv. umakajuću glavu (-2 stanica ili -1). “Plutajuća glava” u latentnoj fazi poroda je rezultirala dužom drugom fazom poroda, trend ka poremećajima poroda u aktivnoj fazi poroda i veći rizik za carski rez. Sveukupno, 12 pacijenata (9%) je imalo primarni carski rez, 2 (6.9%) iz grupe spuštenih glava i 6 (6.8%) iz “umakajuće grupe” i 4 (27%) iz “plutajuće grupe”.
Zaključak: Većina prvorotki u ovoj studiji su na početku poroda imale nespuštene bebe. One sa “plutajućom”glavom su imale veće rizike za carski rez od onih sa “umakajućom” glavom ili onih sa spuštenom glavom pri ranom porodu (Sveukupno, 90.3% vaginalnih poroda.)
Izvor: http://www.bellybelly.com.au/birth/baby-engaged#.VJsL8sAC
Photo by gruntzooki 
