Uvod
Klinički vodići preporučuju da žena treba biti vođena tokom poroda svojim vlastitim nagonima za tiskanje (National Institute for Health and Care Excellence (NICE) 2014). Međutim, određivanje kada žena treba da tiska je postalo kulturološka norma u njezi porodilja. Ženama se i dalje govori kada da tiskaju, kada da ne tiskaju i kako da to rade. Kako bi promovisali i podržali fiziološki porod, moramo preispitati dosadašnje pretpostavke koje podržavaju ovu praksu. U nastavku, trebamo se zapitati kako ova praksa utiče na ženin doživljaj poroda. Ovaj članak raspravlja o podršci ženi u njenom instinktivnom nagonu za tiskanjem tokom nekompliciranog, fiziološkog poroda.
Trenutno shvatanje tiskanja i cervikalne dilatacije (otvaranje grlića) je zasnovano na mehanističkom shvatanju porođajnog procesa: da se prvo grlić otvori, da se potom dijete istiska kroz vaginu. Međutim, ovo ne obuhvata multidimenzionalnu i individualnu prirodu fiziologije rađanja. Spuštanje, rotacija i cervikalna dilatacija se dešavaju u različitim stepenima, i nisu nužno međusobno povezane.
Nagon za tiskanjem je potaknut pozicijom bebine glave unutar zdjelice (Roberts et al 1987). Stoga, cerviks može biti u potpunosti dilatiran a da beba nije dovoljno nisko kako bi izazvala nagon na tiskanje. Suprotno tome, spontano tiskanje može nastati prije nego što se grlić u potpunosti dilatira. Određivanje kada žena treba da tiska ili ne, ne podupire individualnu fiziologiju rađanja njenog tijela i njenog porođajnog procesa. Također kontradiktoran je sa shvatanjem da je žena vlastiti majstor za svoj porod.
Upućivanje žene da tiska
Kada se ustanovi ili posumnja na potpunu dilataciju grlića, uobičajena je praksa da se ženi usmjeri na tiskanje kako bi se olakšao silazak bebe. Ove upute uglavnom sadržavaju instrukcije da se koristi Valsalva tiskanje, ili varijacija metoda koje uključuju: dubok udah kako kontrakcija počne, zadržavanje daha zatvaranjem glotisa (grla); snažno tiskanje naniže 8 do 10 sekundi (prema zdjelici); brzo ispuštanje daha; još jedan dubok udah i ponavljanje procesa dok kontrakcija ne prođe (Yildirim i Beji 2008). Usmjereno tiskanje se uvelo kao pokušaj da se skrati druga faza poroda, vjerujući da će poboljšati ishod za majke i bebe (Bosomworth and Bettany-Saltikov 2006). Za ovakvu vrstu tiskanja se ustanovilo da ima nekoliko ključnih ishoda na majku uključujući promjene u cirkulaciji (Tieks et al 1995) i povećanu traumu perineuma i dugoročne posljedice na funkciju mokraćnog mjehura i funkcionalnosti zdjeličnog dna (Bosomworth and Bettany- Saltikov 2006; Kopas 2014).
Valsalvino tiskanje također može reducirati cirkulaciju kisika putem posteljice do bebe (Aldrich et al 1995). Trenutna istraživanja ne prepoznaju signifikantni uticaj usmjerenog tiskanja na fetalno zdravlje, ali je daljnje istraživanje potrebno. (Kopas 2014; Prins et al 2011).
Također, Valsalvino tiskanje nije način na koji žene tiskaju instinktivno (Kopas 2014). Instintinktivno tiskanje se ne javlja na početku kontrakcija, i žene ne udahnu duboko prije tiskanja: žene mijenjaju svoje ponašanje prilikom tiskanja, i koriste varijacije tiskanja sa otvorenim i sa zatvorenim glotisom. Također, broj tiskanja tokom kontrakcije također varira, čak dotle da se tokom nekih kontrakcija nikako ne tiska. Žene instinktivno mijenjaju tiskanje prema rasporedu svojih kontrakcija. Npr, ukoliko su kontrakcije neredovne žene će tiskati više puta tokom kontrakcije, a ukoliko su učestale onda će rjeđe tiskati. Ovaj individualni i instinktivni način tiskanja pomaže da se dijete oksigenizira mnogo efikasnije nego sa Valsalvinim tiksanjem.
Usmjeravanje žene da ne tiska
Neke će žene instinktivno tiskati prije nego što im se cerviks u potpunosti dilatirao. Ovo se obično tretira kao komplikacija, i uobičajena praksa je da se žena uputi na to da stane sa tiskanjem iz straha od oštećivanja grlića. Međutim, ne postoje dokazi koji bi podržali ovaj strah. Dvije studije su proučavale tiskanje prije pune dilatacije grlića i uočili da između 20-40% žena iskusi “raniji nagon” na tiskanje (Borrelli et al 2013; Downe et al 2008). Borrelli et al (2013) su uočili to da što je ranije babica izvodila vaginalni pregled kao odgovor na pojavu ženine potrebe za tiskanjem, tim prije su nailazile na nedilatiran cerviks. Također su uočili da je rano tiskanje češće kod prvorotki, i javlja se u 41% žena sa djetetom okrenutim u okcipito posteriorni položaj. Obje studije zaključuje da je rani nagon na tiskanje ustvari normalna varijacija i da nije asocirana sa komplikacijama. Možda postoji fiziološka prednost za rano tiskanje u nekim situacijama? Npr. dodatni pritisak prema dolje može pomoći u rotaciji djeteta ka anteriornom položaju, ili može pomoći pri dilataciji cerviksa.
Uticaj u tome što govorimo ženi da ne tiska kada njeno tijelo tiska također treba da bude razmotreno.Jednom kada dijete vrši pritisak na živce zdjelice koji pokreću tiskanje, žena više nije u stanju da kontroliše ovaj nagon. Pokušavati da ne tiska u ovoj fazi je poput pokušaja da se ne trepće ili ne diše. Također, reći ženi da ne tiska kada njeno tijelo instinktivno tiska govori to da njeno tijelo nije u pravu, i da se treba oduprijeti ovim nagonima. Nakon što se odupre nagonima tijela, može se onda teško opet prepustiti svome tijelu nakon što dobije “zeleno svjetlo” (Bergstrom et al 1997). Ohrabriti ženu da ne tiska kada ona instinktivno tiska može biti stresno i obeshrabrujuće za nju.
Još jedna situacija gdje se žena obeshrabruje da tiska je tokom pojavljivanja glavice. Pretpostavka je da se treba minimizirati vjerovatnoća povrede perineuma tako što se uspori izlazak bebičije glave. Spori izlazak glavice smanjuje šansu za cijepanjem jer omogućava tkivu međice da se nježno razvlači tokom vremena (Aasheim et al 2012). Pojavilo se nekoliko tehnika koje ciljaju na usporavanju izlaska djetetove glavice, poput instrukcija i manuelnog prilaženja. Međutim, ovi pristupi ne uzimaju u razmatranje instintiktivni nagon na tiskanje. Jedna studija izučava šta žene rade tokom poroda kada prate svoje instinkte (Aderhold and Roberts 1991). Ova mala studija na četiri žene koje su se porađale bez instrukcija uočila je da su one mijenjale svoje disanje i da su prestajale tiskati tokom pojave bebičije glavice. Ovo je u skladu i sa iskustvom babica prilikom bilo kojeg neometanog poroda. Jake senzacije koje se javljaju tokom izlaska bebičije glavice izazivaju da žena zastane, dok materica nastavlja da tiska dijete polako i nježno.Također, žene će često pričuvati bebičiju glavicu i/ili svoju vulvu tokom ove faze. Neke žene će približiti svoje noge, ne samo usporavajući porod tim potezom nego i podupirući tkivo međice. Govoriti ženi da prestane tiskati, da dahće ili da usmjerava male tiskaje ometa ju u ovom krucijalnom momentu i pretpostavlja da je neko drugi stručnjak njenog poroda. Govoriti joj da raširi noge kako bi dijete imalo prostora kontradicira njenom instinktu da sama zaštiti svoju međicu njihovim skupljanjem.
Zaključci i praktične preporuke
Dokazi idu u prilog tome da žene tokom poroda instinktivno tiskaju mnogo efektivnije i sigurnije za sebe i svoje bebe. Porodilja je ekspert kada je u pitanju kada i kako da tiska. Davanje uputa govori o tome da su njoj potrebne upute i da smo mi ti stručnjaci. Na dokazima je zasnovano da se trebaju olakšavati ženina prirodna porođajna ponašanja umjesto da se usmjeravaju. Time jačamo ženinu iskonsku sposobnost da rađa.
Savjeti za praksu
- Obuhvatiti informacije o fiziologii rađanja na antenatalnoj edukaciji/pripremi.
- Ojačati poruku da žena ima iskonsku sposobnost da rađa bez ikakvih uputa
- Omogućiti okolinu koja olakšava fiziološki porod i instinktivno ponašanje – prigušena svjetla, minimalna ometanja, udoban namještaj koje potiču mobilnost i pokret (podne obloge, lopte, porođajni bazen, tuš )
- Izbjegavati zapitkivanje žene da li ima nagon da tiska, ili da li joj se tiska, što može upućivati na to da ona treba i može da se uplete u svoj unutarnji fokus i instinktivno ponašanje.
- Ako žena tvrdi da ima nagon da tiska, treba je ohrabriti da je to dobra stvar, ali je ne treba ohrabriti da počne sa tiskanjem. Doći će momenat kada će ona spontano tiskati a ne imati samo nagon da tiska.
- Izbjegavati vaginalne preglede kako bi se dijagnosticirala puna dilatacija. Ako nećete davati instrukcije o tiskanju koje su povezane sa cervikalnom dilatacijom, onda ova informacija sama po sebi nije korisna.
- Ne ometati ženin instinktivan način tiskanja i disanja. Izbjegavati upute, ukoliko morate govoriti, ohrabrite njenu mogućnost da rađa.
- Izbjegavati upute i ometanja kako se počne javljati bebičija glavica kako biste podržali ženino instinktivno ponašanje u čuvanju međice (kao što je otvaranje usta, vrištanje, skupljanje nogu, držanje bebe ili međice)
Pošto ste već ovdje… …mi smo Udruženje koje opstaje zahvaljujući neumornom radu mama, najčešće u sitne sate nakon svakodnevnog posla i porodice, i to sve volonterski! Da bi naši projekti bili značajniji i veći ipak su potrebna neka sredstva. Ukoliko Vam se svidio ovaj članak te ukoliko podržavate naš rad, kliknite ovdje da nam donirate kako bismo proširili svoje djelovanje i pomogli i drugim mamama onako kako smo, nadamo se, pomogli i vama! Kada bi svako na pročitani članak donirao barem 1KM naš rad bi bio finansijski osiguran. Potrebna je samo minuta. Hvala vam što pomažete da porodi budu bolji u BiH.
Izvor sa referencama: http://midwifethinking.com/2015/09/09/supporting-womens-instinctive-pushing-behaviour-during-birth/
