Informirani pristanak – nije samo potpisani komad papira
Medicinsko osoblje u poraÄ‘aonama obavlja nekoliko intervencija – poput vaginalnog pregleda, prokidanje vodenjaka, postavljanje intravenskog sistema (braunile) i sl. Vrlo Äesto se ni za jednu intervenciju ne traži informirani pristanak od žene. Vrlo Äesto se ni ne obezbijede jasne informacije Å¡ta se sve planira uÄiniti. Doktori Äesto komuniciraju autoriratitivno i direktivno a žena je pritom u neravnopravnom položaju. Ta neravnopravnost dolazi do izražaja kada imate ženu koja razgolićena leži na leÄ‘ima i u bolovima tokom konverzacije sa osobljem koje je pritom obuÄeno, iznad nje i sa rukom u njenoj vagini.
Samo žena koja se poraÄ‘a ima pravo da odluÄi Å¡ta se smije Äiniti nad njenim tijelom. ÄŒak i najmanja intervencija tokom tog procesa se ne smije uÄiniti bez njenog pristanka. Njen pristanak mora biti slobodan i ne smije biti postignut manipulacijom ili prisilom. Bilo koji pregled, intervencija ili administracija lijekova smiju se primijeniti samo ukoliko žena ima dovoljne i sveobuhvatne informacije o svrsi i prirodi tih intervencija, njihovim benefitima, rizicima i alternativama te dovoljno vremena da za iste donese odluku.
Dobijanje informiranog pristanka se ne može svesti na dobijanje potpisa na unaprijed isprintanom formularu. To je kontinuirani proces koji medicinsko osoblje obavlja tokom dostojanstvene, efektivne, empatiÄne komunikacije uz poÅ¡tivanje žene. Ova vrsta komunikacije je preporuÄena od strane Svjestke zdravstvene organizacije.
Stav i govor osoblja su vrlo bitni
Nedostojanstvena i bezliÄna njega se skriva iza zastora profesionalizma. Žena koja se poraÄ‘a se svodi na ležeće tijelo koje ne pripada ženi: pripada osoblju koje rutinski barata njime onako kako im se prohtije. Eksproprijacija ženskog tijela se Äesto uoÄava i u tome Å¡to osoblje kada prilazi, se ne predstavi, ne obraćaju se direktno ženi, ona samo dobiva direktive kako će da leži kako bi bilo pregledno osoblju. Epiziotomija se Äini bez informiranog pristanka, žena mora tiskati u najgorem mogućem položaju za nju, osoblje takoÄ‘er tiska tako Å¡to pritišće ženin trbuh – izvodeći opasni manevar bez njenog pristanka. Niko ne spominje rizike, jer oÄito da je osoblje tu da pomogne, i to je dovoljno informacija za ženu. Dijete koje se rodi zatim se opet tretira kao vlasniÅ¡tvo bolnice i njime se Äini dalje kako im je volje, bez majÄinog pristanka.
Da bismo zamislili porod koji je u skladu sa svim meÄ‘unarodnim profesionalnim standardima i u kojem se pokazuje medicinska njega uz dignitet i poÅ¡tivanje, praktiÄki bi se sve Å¡to se radi u naÅ¡im porodiliÅ¡tima moralo izmijeniti. Uklonili bi svo suviÅ¡no osoblje koje nekad Äini i po 5-6 osoba oko porodilje, promijenio bi se dirigirajući ton osoblja, a dokazano Å¡tetni manevri zamijenili dobrom praksom. Prvo, promijenio bi se odnos te se ženi ne bi obraćalo sa “majÄice” a babica bi asistirala ženi. Babica se ne poraÄ‘a niti se žena poraÄ‘a radi babice. Babica bi stoga, u skladu sa dobrom praksom, nudila njegu jedan na jedan. tj. jedna babica za jednu ženu. Ležeće tijelo bi se pretvorilo u osobu koja se aktivno poraÄ‘a i koja ima dovoljno vremena da tiska (jer prvorotkama nekad treba i do dva sata tiskanja) u položaju koji žena za sebe izabere. Tokom Äitavog poroda bi se slobodno kretala, umjesto rutinske epiziotomije stavljale bi se tople komprese, nakon poroda bi babica omogućila prostora da žena leži sa svojim djetetom na grudima i pomoglo bi se u tome. Ukoliko bi se pomoglo pri uspostavljanju koža uz kožu, poÅ¡tovala bi se porodica, i roditeljima bi se dalo dovoljno vremena da se upoznaju sa svojom bebom.
Strpljenje i empatija kao sredstva rada medicinskog osoblja
U naÅ¡im porodiliÅ¡tima za porod žene je zadužen akuÅ¡er a ne babica. RaÄ‘anje djeteta je nezaboravno iskustvo za svaku ženu. Tok trajanja prve faze poroda (tzv.faza otvaranja) je po mnogo Äemu individualna, i percepcija boli je razliÄita za svaku ženu. Bol – kontrakcije su razliÄitih intenziteta i trajanja. Žena koja se poraÄ‘a mora biti informisana o svim opcija koje utiÄe na te kontrakcije i mora biti u stanju izraziti svoje miÅ¡ljenje o tome da li prihvata prijedloge babice ili ljekara.
Medicinsko osoblje mora pozitivno utjecati na ženu koja se poraÄ‘a, podržati je i utjeÅ¡iti je. Moraju zadržati strpljivost i profesionalizam, pogotovo u emocionalno vrlo stresnim situacijama tokom prve i druge faze poroda. Ne smiju nikada, Äak ni najmanjom mjerom, prijetiti ženi nasiljem. Ovakvo ponaÅ¡anje je neopravdano i mora biti sankcionisano. Kako bi se sprijeÄilo ovo, prisutnost ženinog partnera ili druge osobe od povjerenja je poželjno.
Oni koji odluÄuju su na kraju babica i ljekar, njihova profesionalnost, strpljenje i ljudske kvalitete. Oni su u konaÄnici odgovorni da li će žena imati pozitivna ili negativna sjećanja na svoj porod i svoj ostanak u bolnici.
Slobodni izbor položaja za porod
U naÅ¡im poraÄ‘aonama, nažalost, ležanje na leÄ‘ima sa raÅ¡irenim nogama se tradicionalno koristi, ili bolje reći, nameće ženama. Mnogi ljekari – akuÅ¡eri ili nisu u stanju da asistiraju porodu u bilo kojem drugom položaju ili odbijaju da to uÄine. Ovaj tzv.ginekoloÅ¡ki položaj je u suprotnosti sa ljudskom anatomijom, i Svjetska zdravstvena organizacija ga smatra najmanje podobnim za porod.
PoroÄ‘ajni kanal ima oblik slova J Å¡to znaÄi da se dijete prvo spuÅ¡ta i potom kreće uz zdjelicu. Ležeći, poroÄ‘ajna sila – kontrakcije materice, miÅ¡ići zdjeliÄnog dna, pritisak trbuha – su djelimiÄno ili potpuno uklonjeni i žena mora mnogo napora da uÄini kako bi dijete porodila mimo sila gravitacije.
Tokom poroda, položaj koji žena instinktivno probere za sebe i svoje dijete po osjećaju, je stoga vrlo važan. To može biti ÄuÄanje, sjedenje ili ÄetveronoÅ¡ke. TeÅ¡ko je unaprijed planirati koji položaj će žena upotrijebiti za porod. Ono Å¡to je važno je to da ona ima nekoliko opcija i da za sebe probere onu koja joj najviÅ¡e odgovara. Vertikalni položaji smanjuju rizik od poroÄ‘ajnih ozljeda i komplikacija i manje su stresni za majku i dijete.
Danas je vrlo teÅ¡ko da žena koja se poraÄ‘a u bolnici ima slobodu da za sebe izabere položaj koji želi, da ima svoj plan poroda prihvaćen, i svoju privatnost oÄuvanu. Ostaje pitanje kako će ljudi od struke odgovoriti na ove zahtjeve žena i da li će biti voljni mijenjati stereotipe.
Prvi momenti nakon poroda utiÄu na cijeli život
Da su prirodni vaginalni porod i povezivanje majke i bebe – medicinske sprave ili lijekovi, svaka bi ih poraÄ‘aona htjela imati. Å ta ovo znaÄi?
Prirodni vaginalni porod je uroÄ‘eni program koji ukljuÄuje regulatorne mehanizme majke. Na ovaj se program možemo osloniti kod većine žena. Njegov neometan kurs zahtijeva mirnu, podržavajuću okolinu i Å¡to se tiÄe osoblja – strpljenje, empatiju, podrÅ¡ku i profesionalizam. Prisutnost osobe – sa kojom porodilja ima dobru, sigurnu relaciju i koja ima kapacitet da se emocionalno nosi sa ovako zahtjevnom situacijom – je od važnosti. Visok nivo stresa – npr. zbog neadekvatne okoline ili sumnjiÄave i uvredljive komunikacije – može poremetiti prirodan tok poroda. Stoga, ovaj dio “medicinskog” je bitan i radi spreÄavanja psiholoÅ¡ke traume koja može voditi do simptoma PTSPa. Prirodni vaginalni porod pripremi majku za svoje dijete i za želju da bude u kontaktu sa svojim djetetom. Bitnu ulogu u ovome svemu igra hormon oksitocin koji se oslobaÄ‘a u majÄinom mozgu.
Prirodno je za majku i dijete da budu koža uz kožu odmah nakon poroda, bez ometanja sve do prvog podoja. Beba obiÄno koristi vlastitu snagu da dopuže do bradavica u tom prvom satu. Beba prati Äulo mirisa, jer žlijezde oko bradavica proizvode odgovarajuće feromone. Odabir pravca takoÄ‘er je potpomognut mirisom amnionske teÄnosti na djeÄijim rukama, tako da suÅ¡enje bebe nakon poroda nije poželjno, a pogotovo ruku. Koža uz kožu, prvi podoj, prvi pogled lice u lice su poÄetni koraci za “zaljubljivanje” u vlastito dijete. Na to utiÄe hormon bliskosti – oksitocin – koji direktno utiÄe na mozak majke i djeteta i pripremi ih za socijalni kontakt, ljubav. Proces stvaranja jake veze izmeÄ‘u majke i djeteta zove se povezivanje.
SliÄno kao Å¡to je majka pripremljena sa uroÄ‘enom dispozicijom da se brine za svoje dijete, tako i beba ima aktivni program da zadrži blizinu od roÄ‘enja. Ukoliko je beba razdvojena od majke na nekoliko sati nakon poroda, ova razdvojenost može zakomplikovati razvijanje njihovog odnosa i komunikacije. Ukoliko je beba u inkubatoru, majka treba imati mogućnost da miluje svoje dijete. Studije pokazuju da samo pet minuta milovanja i diranja svaki sat Äine razliku na djetetov razvoj i kasniju komunikaciju izmeÄ‘u majke i djeteta Äak i do godinu dana nakon poroda. Koža uz kožu je, naravno, podjednako bitno Äak i kada je beba roÄ‘ena carskim rezom.
Beba u krevetu sa majkom uz bliski fiziÄki kontakt smiruje oboje. Razdvojenost obiÄno uzrokuje nelagodu, anksioznost, tugu i kod majke, povećava vjerovatnoće za postpartalnu tugu i depresiju.
Zašto su ovi detalji bitni?
Komunikacija i odnos pun ljubavi izmeÄ‘u djeteta i majke/roditelja vodi dijete ka osjećanju sigurne povezanosti. Kasnije u životu, ova povezanost Äini dijete sposobnim da uspostavi zdrave meÄ‘uljudske odnose i razvije empatiju. TakoÄ‘er utiÄe na razvoj odbrambenih mehanizama na stresore i sposobnost oporavka od stresa.
Nesigurno povezivanje je riziko faktor za psiholoÅ¡ke i psihosomatske poremećaje kasnije u životu. Dobro funkcionirajuće akuÅ¡erstvo i neonatologija Äine znaÄajan doprinos primarnoj prevenciji. To je razlog zaÅ¡to medicinsko osoblje u polju akuÅ¡erstva, neonatologije i psihijatrije trebaju da rade zajedno.
Koža uz kožu
Većina beba koje se rode, svoje prve minute života su dodirivane od potpunih stranaca. Razdvojenost od majke i povijanje donose stres novoroÄ‘enÄetu i remeti njihovu adaptaciju na život van materice. Nakon poroda, majka i beba su nerazdvojna cjelina. MajÄino postavljanje bebe na prsa i bebin ostanak tu su najbolja praksa postpartalno koju preporuÄuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Neometan dugotrajan kontakt koža od kožu je osnova za najbolji poÄetak dojenja. Prvi sat nakon poroda je jedinstven i zato se i naziva zlatnim satom. To je vrlo osjetljiv period koji je odluÄujući za lahak poÄetak dojenja te za adekvatan poÄetak proizvodnje mlijeka. Dok se obezbjeÄ‘uje ishrana prema potrebi novoroÄ‘enÄeta, dojenje potpomaže razvoj mozga, Å¡titi bebe od bolesti i pomaže njihovom imunom sistemu da sazrije.
Nadalje, jaÄa vezu izmeÄ‘u majke i bebe Å¡to je osnova za osjećaj povjerenja i sigurnosti. Veliki postotak naÅ¡eg mentalnog i fiziÄkog zdravlja kao odrasli, zavisi upravo od naÅ¡eg dojenja. Razdvajanje i povijanje beba nakon poroda je propuÅ¡tena prilika – zlatni sat se desi samo jednom i nikad viÅ¡e.
Svaka žena ima pravo na primanje medicinske njege najbolje prakse bez nasilja u porađaonama
Ljudska prava se moraju poÅ¡tivati i Äuvati. U sluÄaju uÅ¡ivanja bez adekvatne anestezije, pravo na zaÅ¡titu od nasilja, zlostavljanja i ostalih okrutnih, nehumanih i degradirajućih tretmana se krÅ¡i.
UÅ¡ivanje bez adekvatne anestezije ili ostalih analgetika uzrokuje veliku bol ženama. UN specijalni izlaslanik za muÄenje i ostale okrutne, nehumane i degradirajuće tretmane ili kazne navodi da je ovo jasan primjer okrutnog tretmana. Umjesto procedure koja uzrokuje ozbiljnu patnju za ženu, trebaju se koristiti sve metode koje olakÅ¡avaju bol poroda i postpartuma.
Å ivanje rana poroda se takoÄ‘er veže za problem rutinske epiziotomije. Ova procedura se i dalje Äesto u akuÅ¡erskom Å¡tivu navodi kao zaÅ¡tita od pucanja, meÄ‘utim to su studije opovrgnule. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, epiziotomija bi se trebala koristiti samo kada je nužno, npr.  ukoliko je dijete ugroženo. Ukoliko se epiziotomija izvrÅ¡i bez medicinski opravdanog razloga, to takoÄ‘er predstavlja grub tretman.
O međunarodnoj sedmici poštivanja poroda
MeÄ‘unarodna sedmica poÅ¡tivanja poroda je prilika da se u svijetu podigne glas za promociju nježnijih poroda. Svake godine u maju, u zavisnosti od teme i ideja predloženih za aktivizam, individue i grupe koriste razne materijale i naÄine kako bi Å¡to viÅ¡e ljudi informisali o boljim praksama za nježniji porod. Ovu sedmicu je 2004 pokrenula Alliance francaise pour l‘accouchement respecte (AFAR), francuska neprofitna organizacija koja je koordinaciju predala 2011 godine Evropskom udruženju asocijacija za porod (ENCA)
Izvor:Â http://enca.info/international-week-for-respecting-childbirth/
Before I Met You – Film
