Rađanje posteljice je dio porođaja na koji se najmanje fokusiramo, a pripada trećoj fazi poroda. Šta je značajno oko ovog dijela porođaja? Postpartalno kvarenje je historijski i globalno gledajući, vodeći uzrok smrti kod porodilja (WHO). Najopasnije vrijeme za ženu koja prolazi kroz porođaj je nakon rađanja bebe, u periodu kada se rađa posteljica. Dok majka ugleda svoju bebu, dok ostala pratnja vidi novog člana porodice prvi put, vrlo se značajne stvari dešavaju iza kulisa (tj. unutar žene)
Fiziologija rađanja posteljice
Evo šta se sve dešava kako bi se posteljica rodila i kako bi krvni sudovi koji hrane posteljicu prestali krvariti.
• Prije rađanja bebe
Porođaj se ne dešava u rigidnim fazama stoga je rađanje posteljice dio kompleksnog procesa koji započne već i prije nego se dijete rodi. Oksitocin omogući kontrakcije materice. Oksitocin se oslobađa iz zadnjeg dijela hipofize (u mozgu) tokom poroda, kako bi se regulisale kontrakcije. To je jedan od ključnih porođajnih hormona. Kako započinje rađanje bebe, velike količine oksitocina počnu kolati majčinim krvotokom. Ovo izaziva jake kontrakcije materice koje guraju bebu kroz vaginu i koje pripremaju majku i bebu za proces vezivanja nakon poroda.
• Razdvajanje posteljice
Nakon što se dijete rodi, slijed kontrakcija biva prekinut.Posteljica prenese svoj volumen krvi prema djetetu, i tako predaje svoju ulogu oksigenacije novim bebinim plućima – posteljica je sada praznija i manje glomazna.
Instiktivna interakcija majke i bebe dalje stimuliše oslobađanje oksitocina i materica odgovara na to kontrakcijama. Ove interkacije uključuju mirisanje, dodir (koža od kožu), okus, zvuk…beba puže po majčinom trbuhu, njene nožice stimulišu matericu na kontrakcije. Dijete može uhvatiti dojku i početi sisati, ali ovo nije nužno za oslobađanje oksitocina. Posteljica se sabija i krv se iz interviloznog prostora (međuprostor između majčinog krvotoka i bebinog-posteljičnog krvotoka) vraća nazad prema spužvastom sloju decidue (koji pripada materici). Retrakcija mišićnih vlakana materice suzbijaju krvne sudove koje hrane posteljicu, sprečavaju krv da se slije nazad putem vaskularnog stabla materice (majčini krvni sudovi koji hrane posteljicu). Ovo zapušenje uzrokuje pucanje vena i rascjepljivanje vila (koje grade intervilozni prostor) sa materičnog zida. Ugrušak se zatim stvara iz posteljice. Neelastična posteljica nije u stanju da ostane pripojena i zato se odljušti – obično počev od njene sredine. U ovom trenutku se obično može primijetiti mali mlaz krvi kako se posteljica odvoji i produženje pupčanika kako se posteljica počne pomjerati prema dolje.
• Nakon otcjepljenja
Posteljica napušta gornji segment materice i nastavak snažnih kontrakcija pripija zidove materice jedno uz drugo što vrši kompresiju na krvne sudove. U isto vrijeme, kontrahovana mišićna vlakna materice se ponašaju kao žive ligature na krvnim sudovima i sprečavaju dalji prolazak krvi kroz njih. Povećava se aktivnost koagulacionog sistema što znači da se maksimizira formiranje ugrušaka u raskidanim krvnim sudovima i mjesto posteljice se brzo prekriva fibrinskim slojem. Kako posteljica napušta matericu, majka može osjetiti nagon da opet gura i da rodi svoju posteljicu. Ili, može biti zaokupljena svojom bebom tako da će posteljica ostati u vagini sve dok se majka ne pomjeri.
Ovaj proces uglavnom završava unutar jednog sata od rađanja bebe. Međutim, nekada treba i duže, tj. više sati.
Patologija – kada stvari ne funkcionišu kako treba
Poenta je sljedeća, rađanje posteljice i hemostaza (sprečavanje prekomjernog krvarenja) zasniva se na efektivnim kontrakcijama materice. Neefektivne kontrakcije materice su glavni razlog postpartalne hemoragije (PPH). Drugi razlozi su perinealno/cervikalno oštećenje, ili još rjeđe, poremećaji u mehanizmima zgrušavanja krvi.
Postoje dva glavna razloga neefektivnih kontrakcija materice nakon rađanja:
1. Hormonalni – neadekvatna cirkulacija oksitocina ili neadekvatni odgovor materice na oksitocin. Neadekvatni odgovor je najčešče kada dođe do zasićenja oksitocinskih receptora na materici, npr.velikim dozama sintocina kroz duži vremenski period tokom indukcije (Belghiti et al. 2011; Phaneuf et al. 2000).
2. Mehanički – nešto smeta i materica se ne može kontrahovati. Najčešće je ovo pun mokraćni mjehur koji zauzima prostor u zdjelici i zaustavlja matericu da se kontrahuje prema dolje. Također može biti u pitanju veliki ugrušak u materici ili djelimično otcjepljena posteljice.
Većina PPH nastane kada je posteljica izašla. PPH može nastupiti, i nastupa, nakon carskog reza također.
Još jedna komplikacija je neotcjepljena posteljice. Ukoliko se daje oksitocinski medikament, potrebno je dovršiti započeti posao i izvaditi posteljicu.
Slijedi: Rađanje posteljice: fiziološki pristup ili aktivno rukovođenje
Izvor: http://midwifethinking.com/2012/05/05/an-actively-managed-placental-birth-might-be-the-best-option-for-most-women/
