Danas bih vam voljela pokazati zašto je bitno da se bebina pupčana vrpca ne presijeca prerano. Uobičajena procedura je da se pupčana vrpca presiječe 30 sekundi nakon poroda. Ali kao što ću vam pokazati ovdje, postoje dobri razlozi da se sačeka, ako ništa, onda, najmanje dvije minute prije rezanja, dok pupčanik ne prestane pulsirati.
Ovdje imamo prikazan spoj fetusa i posteljice. Kada se dijete rodi posteljica je, naravno, još uvijek unutra. Bebina krv se nalazi kako u bebi tako i u posteljici. U toku nekoliko minuta, krv će se sliti iz posteljice do djeteta. Ova krv ide i u suprotnom pravcu ali u konačnici, veća količina krvi se slije do bebe. Sva ova krv pripada bebi.
Ovdje (u flaši) imamo prikazanu zapreminu krvi koja je podijeljena između djeteta i posteljice u trenutku poroda, a to je ukupno oko 450ml. Ovo predstavlja ukupnu količinu. Dalje (u drugoj flaši) imamo krv koja se nalazi u bebinom tijelu, napominjem da su ovo prave zapremine krvi proračunate za dijete prosječne veličine. Dakle ovo je količina krvi koju dijete ima u svom tijelu u trenutku rađanja, oko 300ml od onih ukupnih 450ml. A ovdje (u trećoj flaši) je krv koja se nalazi u posteljici i koja će se sliti do djeteta kroz pupčanik tokom dvije do pet minuta.
Mislim da je sasvim jasno da, ukoliko se pupčanik odsiječe odmah nakon što se dijete rodi, dijete ostaje uskraćeno za trećinu volumena krvi koje mu pripada. Ali ukoliko pupčanik ostavimo netaknut, krv će se, postepeno, iz pupčanika sliti do djeteta. I tome treba vremena. Istraživanje kaže da u dvije minute 70% ove krvi iz posteljice pređe do djeteta. A ukoliko sačekamo da pupčanik prestane pulsirati u potpunosti, onda je sva krv koja je mogla i trebala da pređe do djeteta, prešla. Najpoželjnije je stoga da se sačeka. Čak i u porodima kada dijete treba oživljavati ili ako je dijete aspiriralo mekonij, standardna praksa je da se djetetu odsiječe pupčanik i da se dijete postavi na drugo mjesto kako bi se tretiralo za određenu komplikaciju. Sada se predlaže da se u tim slučajevima ostavi pupčanik netaknut i da se zbrinjavanju komplikacija pristupi na mjestu poroda, pored majke.
Za kraj, odgovor na neka pitanja. Postoji li ikakva šteta ako se sačeka? Mnogi ljudi su vjerovali da su šanse za novorođenačku žuticu veće ukoliko ta komponenta, ta trećina krvi iz posteljice i te crvene krvne stanice pređu do djeteta i razgrade se povećavajući količinu bilirubina i izazivajući žuticu. Ali studije pokazuju da iako su nivoi bilirubina nešto veći u ovom slučaju, oni ipak ne dosežu kliničku razinu gdje se razvija žutica čak i ako se pupčanik ostavi netaknut. Drugo često pitanje je koliko kisika dijete uopšte dobije dok je pupčanik netaknut. Ono što znamo je da dijete ima koristi dok se ta krv slijeva do djeteta i da ima više vremena za oživljavanje jer se okoristi tom oksigenisanom krvi koja joj se vraća iz pupčanika.
Nadam se da je ovo bilo uvjerljivo i da ćete imati jak stav oko toga da treba čekati dok pupčanik ne prestane pulsirati ili barem čekati dvije minute prije nego se kleme stavi i odreže pupčanik.
Pošto ste već ovdje… …mi smo Udruženje koje opstaje zahvaljujući neumornom radu mama, najčešće u sitne sate nakon svakodnevnog posla i porodice, i to sve volonterski! Da bi naši projekti bili značajniji i veći ipak su potrebna neka sredstva. Ukoliko Vam se svidio ovaj članak te ukoliko podržavate naš rad, kliknite ovdje da nam donirate kako bismo proširili svoje djelovanje i pomogli i drugim mamama onako kako smo, nadamo se, pomogli i vama! Kada bi svako na pročitani članak donirao barem 1KM naš rad bi bio finansijski osiguran. Potrebna je samo minuta. Hvala vam što činite da porodi budu bolji u BiH.
